Naše preduzeće

Naše preduzeće „Kršić Centar“ Osinja ima iskustvo od 1989. godine kada je počelo sa iznajmljivanjem šatora, prateće opreme kao i organizacijom raznih manifestacija.
Sa našim ekskluzivnim šatorima i opremom moguće je pokriti razne događaje:  vjenčanja, krštenja, rođendane, razna druženja, proslave kompanija, sahrane, kulturna, sportska i gradska događanja. Od male porodice do velikih događaja.
Iznajmljivanje i postavljanje šatora, estetsko uređenje šatora raznih veličina i oblika, pružanje usluga naših konobara, sve u skladu sa Vašim potrebama.
U cilju bržeg, kvalitetnijeg i efikasnijeg obavljanja posla, raspolažemo sopstvenim prevoznim sredstvom kao i stručnim, obučenim timom za montažu i demontažu šatora.
Naše poslovanje se vremenom širi prema vašim idejama i potrebama.

Osnivač kompanije

Osamdesetogodišnji Milivoje Kršić iz Osinje, bio je čovjek koji nikoga nije ostavio ravnodušnim. Iako ga ne možemo nazvati inovatorom u pravom smislu te riječi, imao je izuzetan talenat za praktičnost i sposobnost, da jednostavnim rješenjem unaprijedi već postojeće stvari. Povod za razgovor bile su posljednje takve ideje do kojih je došao baveći se ugostiteljstvom zadnjih tridesetak godina, ali smo otkrili još mnogo toga.

„Kada dođete na proslave i veće događaje obično vas dočekaju plastični toaleti, bez struje, i naročito vode, što je veoma nehigijenski. Zato smo došli na ideju da napravimo jedan pokretni toalet, koji se vrlo lako prevozi sa jednog mjesta na drugo, a pruža apsolutno sve što je potrebno: osvijetljen je, razdvojen je muški i ženski dio, ima umivaonik, vodu, ogledalo, čak i pisoar. Na sličan način došao sam na ideju da napravimo svojevrsnu hladnjaču koja se koristi za sahrane, jer je vrlo česta situacija tokom ljeta da se pokojnik osjeti“, opisuje Milivoje svoja dostignuća, pokretni toalet i mrtvačnicu.

Uprkos prvobitnom premišljanju, prije nešto više od godinu dana, zamišljene ideje su i realizovane. Tokom rada dolazilo je do izmjena u planovima, a iako se radi o veoma korisnim stvarima, Milivoje kaže da bi, da ih pravi ponovo, bili čak i bolji.

Milivoje je svoje putovanje započeo bez formalnog obrazovanja, a „usput“ je vanredno završio osnovnu školu. Po dolasku iz vojske bavio se čak i fotografijom, ovjekovječujući seoske zborove, da bi njegov inovatorski rad započeo tako što je električnu energiju pravio uz pomoć gefla i volova, a tako proizvedenu struju je koristio u svojoj stolarskoj radionici. Pravio je violine i šargije, a ponekad bi iznenadio mještane napravama za koje nisu ni znali čemu služe, pa tek kad bi sastavili sve elemente, vidjeli bi o čemu se zapravo radi. Tako bi, na primjer, uspijevao da sa samo par elemenata za sat vremena ogradi 5 dunuma površine na kojoj se čuvala stoka. Tokom rata je omogućavao ukućanima da slušaju radio talase tadašnjeg „Glasa Amerike“, ali i beogradskih i zagrebačkih radio stanica, samo uz pomoć kristalnog kamena i telefonske slušalice.

– I danas bih to mogao izvesti, sa kristalnim kamenom, izolovanom žicom i zvučnicima, samo bi problem bio miješanje talasa, jer danas ima dosta više emitera nego nekada. „Želio sam i da napravim benzinsku pumpu, ali nismo dobili dozvolu“, govorio je Kršić.

Zanimljivo je da je sa 16 godina seljane učio pisati i čitati, a da je prvi razred škole završio tek u 45. godini života. Vozačku dozvolu je dobio 1966. godine, a par godina kasnije u Osinju je stigao i njegov fićo, pa stojadin i tako redom.

– „Nakon što sam promijenio 14 automobila, prošao veliki broj zemalja i vodio svoju firmu, kada sam krenuo da se bavim ugostiteljstvom, nisam mogao bez diplome. Morao sam upisati ugostiteljsku školu u Modriči, a svoje profesore sam novim autom vozio na večere u Mađarsku. Slično je bilo i naredne godine sa osnovnom školom, više sam znao od učitelja i njihovih knjiga“, prisjećao se Milivoje školovanja u svojim zrelim godinama.

I dok je smišljao nove ideje, nastavljao je da se sa svojim sinom Čedom i unukom Nevenom bavi porodičnim poslom, u nadi da će ga oni i naslijediti, što se i desilo.

Izvor: Derventa Cafe